gio-penses

Duhovni identitet

Uvijek postoji mogućnost zamjene identiteta. Zato uz ime i prezime ide i OIB. Da ne bude zabune.

Postoji li nešto kao duhovni identitet? Nešto po čemu smo prepoznati u duhovnome svijetu? Što je srž identiteta kršćanina? Isus Krist. Sve drugo je promjenjivo, kulturološki ovisno, povijesno uvjetovano, teološki određeno. Samo Isus Krist ostaje isti jučer danas i dovijeka. On koji je bio 'jedno s Ocem', kad svetkujemo zajedništvo s njim i jedan s drugim u Euharistiji, on koji je dar i darivatelj po zajedničkom blagovanju uvodi i nas u to isto zajedništvo s Ocem.

Što to znači da je Isus srž našega identiteta? Tri sličice iz njegova života će nam pomoći razumjeti to:

Prva, [želja]. Dvanaestogodišnji Isus u Hramu kaže: 'Zašto ste me tražili? Zar niste znali da trebam biti u onome što je Oca mojega' (Lk 3.49)? Misao (želja) dvanaestogodišnjaka bila je u Očevom. Za nj je nebeski Otac najvažniji.

Druga, [misija] Krštenju u Jordanu i boravak u pustinji: 'Pusti sada, jer nam tako dolikuje ispuniti svu pravednost' (Mt 3.15). A u pustinji: 'Gospodinu, Bogu svome klanjaj se i njemu služi jedinomu' (Mt 4.10). Ispuniti ono što je Bog namijenio za nj - to mu je bilo otpočetka jasno.

I treća epizoda [metoda], ona iz Getsemanskog vrta: 'Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša! Ali ne kako hoću ja, nego kako hoćeš ti' (Mt 26.39). Svoju volju podređuje Očevoj.

Volja Očeva koja se u potpunosti ostvarila u Isusu Kristu bila je:

svidje se Bogu
u njemu nastaniti svu puninu
i po njemu sebi sve izmiriti
ostvarivši mir krvlju njegova križa
- po njemu –
bilo na zemlji,
ili na nebesima.              (Kol 1.19,20)

Čovjek koji za sebe kaže da je Kristov:

- ima istu želju srca: ostvariti Božju volju, biti u volji Božjoj; sve Spostolove poslanice počinju s: 'Pavao, apostol Isusa Krista po volji (ili, voljom) Boga.' Njegova volja je zamijenjena Božjom. Svoju je volju podredio Božjoj volji. Sve je odbacio i sve smatra smećem da bi Krista spoznao (Filipljanima posl). Drugim riječima da bi se s njim poistovjetio, identificirao, da bi njegov identitet bio Krist.

- ima istu misiju: donositi pomirenje – 'Bog nas je sa sobom pomiri po Kristu i dade nam službu pomirenja. Bog, naime, bijaše u Kristu i pomiri svijet sa sobom, ne uračunavajući im njihovih prijestupa i polažući u nas riječ pomirenja. Poslanici smo dakle, za Krista, kao da Bog po nama nagovara. Poradi Krista molimo: Pomirite se s Bogom!' (2 Kor 5.18-20) Nismo izuzeti iz tog zadatka: 'Blago mirotvorcima'.

- ima istu 'metodu': križ – 'Hoće li tko za mnom ići, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi. Jer tko hoće spasiti svoj život, izgubit će ga, a tko zbog mene izgubi svoj život, naći će ga' (Mt 16.24, 25). Onaj tko podigne glas (jer i riječ ubija) ili pak ruku na bližnjega pozvan je pokajati se i po činu pomirenja (Euharistiji) uspostaviti prekinuto zajedništvo s Bogom i bratom čovjekom. U svjetlu Kristova djela apsolutno je nemoguće pribiti nekoga na križ i nazivati se istodobno Kristovim. Krista nalazimo na križu, a ne podno križa. Podno križa su ili njegova uplakana mati ili vojnik s kopljem. 

To je duhovni identitet Kristovog sljedbenika. Ne stječe se preko noći, ali onaj tko Boga zazove i zavjetuje se na spremnost vršenja Božje volje, bit će pohođen Duhom Svetim koji će ga osposobiti za vršenje.
 

Objavio giorgio u 9. veljača 2010 8:31:45